Prometne gužve u ljetnoj sezoni i za vrijeme svake kiše tijekom cijele godine negativno djeluju na imidž Dubrovnika. Različita rješenja s mijenjanjem smjerova prometa i uvođenje vožnje u jednom umjesto dva smjera ili ostavljanjem dvosmjernog prometa za javni prijevoz i taksiste, a jednosmjernog za ostale, nisu bitno popravila stanje. Eventualni povratak tramvaja na postojeće prometnice još bi više usporio promet, a širenjem gruške i lapadske obale za stvaranje prostora za tramvajsku prugu smanjilo bi lučki akvatorij predviđen za brodice u vlasništvu građana i marinu. Bilo bi to i vrlo skupo rješenje, s upitnim učincima.
Još je skuplje rješenje izgradnja mreže tunela, premda je izvjesno da će jednoga dana upravo tuneli rasteretiti gradske prometnice i omogućavati bolju komunikaciju iz drugih dijelova Dubrovnika do Pila i Ploča. Otežavajuća okolnost je i dugo vrijeme potrebno za njihovu izgradnju pa u vladajućoj gospodarskoj krizi izgradnju tunela treba odgoditi za neka bolja vremena.
Najlakše i najbrže bi bilo ublažiti prometne gužve smanjenjem broja turističkih autobusa koji turiste s brodova za kružna putovanja iz Gruža prevoze do Pila i Ploča uvođenjem hidroglisera kapaciteta od oko 200 sjedećih mjesta koji bi turiste ukrcavali sa samih brodova. Propali su pokušaji da se turiste prevozi malim brodicama s vezova s krajnjeg istočnog dijela gruškog zaljeva zato što je turistima teško po vrućini pješice stići s brodova, a ako bi išli autobusima, onda bi se stvarale još veće gužve. Brodice su bile spore i malog kapaciteta pa preostaju veći i brzi hidrogliseri kao pravo rješenje jer bi turisti mogli uživati tijekom plovidbe oko Lapada, ispod Gorice, Lovrijenca i oko Grada, a ne bi izgubili previše vremena za razgledanje.
Raspisivanjem koncesije početkom 2011. ovaj bi se vid prijevoza mogao uvesti prije idućeg ljeta, a ako ne bude interesa na prvi natječaj među vlasnicima hidroglisera i brzih katamarana, Grad Dubrovnik bi mogao potaknuti Atlantsku plovidbu da ona uvede jednu takvu hidroglisersku liniju. Budući da Atlantska plovidba desetljećima u stvarnosti provodi društveno odgovorno poslovanje i brine o gradu u kojoj joj je sjedište, kao i zbog toga što se radi o dobro organiziranoj i vođenoj kompaniji, ona bi mogla uvesti prikladan hidrogliserski prijevoz turista s brodova za kružna putovanja i u njemu naći vlastiti poslovni interes. Zaposlenost hidroglisera bi se mogla osigurati uvjetovanjem brodarskim kompanijama da putnici s brodova za kružna putovanja sa sidrišta pokraj Lokruma do Porta također prevoze hidrogliseri, a ne njihovi vlastiti tenderi. U mnogim svjetskim lukama to je propisano pa ne bi bilo poteškoća s uvođenjem nove prakse jer ona povećava sigurnost plovidbe.
Projektiranje i izgradnja mreže žičara zahtijeva nešto duže vrijeme, ali još uvijek kratko jer se radi o najviše dvije do tri godine. Ono bi još više smanjilo prometne gužve i poboljšalo javni gradski prijevoz. Najvažnija linija bila bi od budućeg lučkog turističkog terminala do Srđa (iznad Gruža). Od gornje postaje te gruške žičare, sjevernom padinom Srđa bi do sadašnje postaje postojeće žičare putnike trebao prevoziti suvremeni tramvaj, koji bi izgledom mogao podsjećati na nekadašnji dubrovački, ali bi morao biti udobniji i s više prostora za svakog putnika. Mogao bi to biti i u Dubrovniku ove jeseni predstavljeni solarni vlak s gumenim kotačima (vrsta trolejbusa), ali svakako je nužno da bude vozilo na električni pogon koje ne zagađuje okoliš, kao što ga ne zagađuje ni žičara.
Usporedno s ovom žičarom, također u prvoj fazi izgradnje, trebalo bi iznad Zagrebačke ulice, od gradske garaže na Ilijinoj glavici do novog garažno-poslovnog centra „Iza Grada“, postaviti nisku žičaru, takozvane gondole. Konstrukciju takvih niskih žičara bilo bi moguće demontirati poslije gradnje tunela koji bi vodio od javne garaže do Grada i premjestiti je iznad neke druge ulice, gdje to u tome trenutku bude potrebno, ili, ako više ne bude trebala, jednostavno je prodati nekom drugom gradu. Postavljanjem niskih žičara iznad ulica povećala bi se protočnost prometa, a sama konstrukcija je stotinjak puta jeftinija od gradskih vlakova na stupovima, od kojih je, na primjer, metromover u Miamiju njihova turistička atrakcija. Ali, da bi se takav vlak na stupovima mogao isplatiti potreban je daleko veći protok putnika pa samo veliki gradovi mogu podnijeti tu skupu investiciju.
Od postaje žičare na Srđu iznad Gruža, u drugoj fazi bi trebalo žičarom povezati Mokošicu, čime bi se također poboljšao javni gradski prijevoz, a mogao bi se tom kraćom i ekološki čistom vezom smanjiti i broj gradskih autobusa. Time bi se postigle uštede i smanjilo onečišćenje okoliša fosilnim gorivima.
U drugoj fazi bi se mogao žičarom povezati Gruž s dvije nove postaje od kojih bi jedna bila u naselju Babin kuk, a zadnja u hotelskom kompleksu Valamar. Ovom bi se vezom smanjile gužve na križanjima kod pošte Lapad i kod igrališta, koja nisu dovoljno protočna u špicama i po lošem vremenu.
Niske žičare, gondole, mogle bi se u trećoj fazi postaviti i iz Gruža preko novog poslovnog centra Radeljević pa do garaže na Ilijinoj glavici, čime bi se ostvarila još jedna zračna veza s Gradom, kraća od atraktivnije za turiste, koja vodi preko Srđa.
Postojeća žičara u vlasništvu Excelsa nekretnina bi mogla biti dio ove mreže, ali u slučaju njezina nedovoljnog kapaciteta ili nemogućnosti postizanja dogovora Grada i vlasnika o uključivanju te žičare u sustav javnog prijevoza, bilo bi lako novu postaju tramvaja ili solarnog vlaka na Srđu (predstavljenu u prošlom Glasu Grada) povezati s postajom žičare u budućem centru „Iza Grada“ (na mjestu sadašnje i na tornju buduće vatrogasne postaje).
Žičare su jeftino prijevozno sredstvo zato što su žice na stupovima mnogostruko jeftinije i od cesta i od željezničkih pruga, brzo se grade, ne zagađuju okoliš i predstavljaju atrakciju za turiste i građane. Jeftine su i u uporabi pa, na primjer, u Rio de Janeiru, povezuju siromašna naselja sa središtem grada po povoljnijoj cijeni od autobusne. U Dubrovniku bi mreža žičara trebala biti dio javnog prijevoza i imati istu cijenu kao i autobusne karte, a građani s mjesečnim pokazima bi mogli kombinirati i autobuse i žičare kako bi lakše stizali do odredišta, bez povećanja mjesečne naknade.
Žičare bi na dva načina djelovale pozitivno na imidž Dubrovnika. Prvo tako što bi smanjile prometne gužve na cestama pa time i nezadovoljstvo turista zbog njih, a drugo što su one same po sebi atraktivan i zanimljiv način prijevoza, dovoljno čest da se može usporedbom s drugim gradovima dokazati njihova iskoristivost i isplativost, a dovoljno rijedak da bi se mnogi turisti prvi put u životu njima prevozili. Zbog iznimnog pogleda približavanjem Gradu, one bi pomogle da fotografije i video snimci Dubrovnika putuju svijetom i svojom zanimljivošću privlače potencijalne turiste i stvaraju im želju da dođu i dožive Dubrovnik.
Nema komentara:
Objavi komentar