Pošumljavanje južne padine Srđa

Velika većina korisničkih objava ispod vijesti o spremnosti tvrtke Razvoj golf za uključivanje u pošumljavanje južne padine Srđa, na portalu Dubrovačkog vjesnika od 26. studenoga 2010. i nekoliko idućih dana (http://www.dubrovacki.hr/clanak/24310/spremni-smo-sudjelovati-u-financiranju-posumljavanja-srda?c=1#comment) ponovno ozelenjavanje Srđa ili ne smatra važnim ili uopće potrebnim ili mogućim. Premda se u istim tim objavama ističe briga "za našu budućnost" i "ljubav prema Gradu i prirodi", mirenje s trajnim pretvaranjem južne padine Srđa u kamenu pustoš ne dokazuje stvarnu zabrinutost ni za vlastiti okoliš, niti za budućnost.
Srđ je stoljećima bio pošumljen i takav, trajno zelen, bi opet trebao biti. Sad je u velikome dijelu golet opasna za vrijeme svake kiše. Odrone i vodene bujice može spriječiti ponovni rast šume i makije. Budući da su kiše sprale zemlju, pošumljavanje je sad i skupo i teško i svakim danom će biti još skuplje i još teže. Da nije tako već bi bio pošumljen. Ogledni primjer pošumljavanja obavljen je na malom prostoru uspješno uz pomoć međunarodne pomoći, ali na tome je sve ostalo jer Grad Dubrovnik i Županija dubrovačko-neretvanska nemaju novaca za tako velike i skupe zahvate.
Zato treba poticati sve poslodavce koji ostvaruju prihode na dubrovačkome području da dokažu kako ih zanima i dobrobit Grada i njegovih stanovnika, a ne samo ostvarenje profita. Društveno odgovorno poslovanje, održivi razvoj i brigu za dubrovačko područje oni mogu dokazati i pošumljavanjem Srđa, a (osiromašena) lokalna zajednica ih na to treba poticati, a ne sprječavati. Uz poduzeća sa sjedištem i ona koja imaju svoja predstavništva u Dubrovniku, u pošumljavanje bi se morale uključiti i pomorske, zrakoplovne i autoprijevozničke kompanije koje zarađuju prometovanjem s Dubrovnikom. Mnoge te kompanije uređuju luke, prometnice i okoliš po karipskim otocima i ti im troškovi na kraju poslovne godine budu priznati u postupku oporezivanja. Društva za zaštitu prirode ih potiču smjernicama gdje bi i što trebalo raditi, a kompanije koje su društveno odgovorne dragovoljno, u skladu s mogućnostima i na obostranu korist, ulažu u zajednicu u kojoj posluju.
U Dubrovniku djeluje Društvo prijatelja prirode Dub još od davne 1898. Park Gradac, Bogišićev park i gaj borova ispod Lovrijenca samo su neki od velikih uspjeha toga društva. Upravo zbog velikih ostvarenja i dugovječnosti, ono bi moglo biti dobra spona s velikim kompanijama kojima suradnja s udrugama građana na dobrobit zajednice pomaže jačanju vlastitog ugleda.
Trajno zelen Srđ s obje strane poboljšao bi imidž Grada jer bi svijetu pokazao brigu stanovništva i poslodavaca za prirodu i podigao bi kvalitetu života u Dubrovniku na višu razinu.
Ekološko djelovanje ne predstavlja puštanje da se Srđ pretvori u trajnu golet, nego pošumljavanje i održavanje zelenila, s izgradnjom sustava protupožarne zaštite. Pošumljavanje južne padine Srđa graničit će s nemogućim i bit će iz dana u dan sve teže ako se ne prevlada malodušnost, mirenje s trajnim ogoljavanjem nekad zelenih padina i ne stvori svijest o nužnosti praktičnog djelovanja i pomaganja prirodi da se obnovi poslije višestrukih požara i kišama prouzročene erozije tla s požarišta.
Parola "Srđ je naš" ostat će samo prazne riječi sve dok Srđ opet ne bude pošumljen.