Komuniciranje Dubrovnika novim znamenitostima (4) - Kongresni centar plovi Srđem

Danas je Dubrovnik s Venecijom i Miamijem u vrhu svjetskih odredišta brodova za kružna putovanja, zahvaljujući kojima sezona traje od ranog proljeća do kasne jeseni, uz udarna dva ljetna mjeseca koja nisu dovoljna za cjelogodišnje uspješno poslovanje. Upravo važnost kružnih putovanja za dubrovačko gospodarstvo potiče na razmišljanje kako tu gospodarsku značajku pretvoriti u komunikacijsku znamenitost koja bi zatvarala krug i svojim postojanjem opet poticala razvitak gospodarstva.
Jedno od mogućih rješenja je višenamjensko zdanje u obliku broda za kružna putovanja smješteno na Srđu iznad Gruža. Ono bi s drevnom prošlošću (budućim gruškim lučkim terminalom s karakom na vrhu glavnog tornja) bilo povezano žičarom i tako ostvarivalo uz simboličnu i fizičku vezu sa sadašnjošću (turizmom). Turistički stručnjaci često navode da za produžetak turističke sezone Dubrovniku nedostaje kongresni centar. Zbog toga bi on mogao biti jedan od važnijih sadržaja u utrobi zgrade-broda s više dvorana čija bi se veličina pomičnim pregradama mogla prilagođavati potrebama pojedinih skupova. Dubrovniku nedostaje i prava koncertna dvorana, galerija suvremene umjetnosti, prostori za konceptualne umjetnosti, nevladine i udruge mladih, alternativne glazbenike i ostale umjetnike, ekološke udruge poput vrijednih Eko-Omblića i mnoge druge koji sad muku muče s neadekvatnim prostorom ili njegovim potpunim nedostatkom.
Jedno takvo višenamjensko zdanje ne bi moglo pozitivno poslovati bez stalnih događanja pa bi u njemu, uz dormitorij za smještaj sudionika kongresa koji bi više voljeli boraviti u istome prostoru u kojemu je skup, nego u hotelima, bili i brojni ugostiteljski sadržaji, trgovine među kojima i one s izvornim poljoprivrednim proizvodima i suvenirima, galerije, uredi pošte i banaka... „Zapovjednički most“ zgrade bi mogao biti restoran i vidikovac s pogledom na sve četiri strane svijeta, a s obzirom da bi Elafitski otoci bili kao na dlanu, višenamjensko zdanje bi se moglo zvati Elafiti. Sam izraz Elafiti se jednostavno piše i lako izgovara na mnogim jezicima, a njegovo izvorno značenje „Jelenski otoci“ ujedno potiče zanimanje turista o podrijetlu njihova imena i prošlosti uopće.
Uz žičaru s vezom iz Gruža, koja bi se lako mogla produžiti na Babin kuk, u „brod na Srđu“ trebala bi dolaziti i žičara iz Mokošice. Tad bi Mokošica dobila sve kulturne, društvene i zabavne sadržaje koji joj nedostaju vrlo brzom i ekološki čistom vezom kakva je žičara. Budući da mreža dopuna postojećeg gradskog prijevoza predviđa nastavak putovanja sjevernom padinom Srđa tramvajem ili solarnim vlakom do postojeće žičare, smanjile bi se gužve na gradskim prometnicama. Učenici koji idu iz Mokošice u srednje škole na Pločama i Gradu, kao i zaposlenici koji rade u tim dijelovima Dubrovnika, mogli bi dolaziti žičarama i tramvajem umjesto autobusima. Isto tako bi iz Mokošice žičarama lako i brzo stizali u Gruž ili na Babin kuk, a i turisti bi mogli koristiti iste linije, čime bi se smanjile prometne gužve na postojećim prometnicama, a ne manje važno, i onečišćenje okoliša od ispušnih plinova automobila i autobusa bi bilo manje.
Postaje žičara i tramvaja za tri smjera dale bi stalnu živost višenamjenskom zdanju „Elafiti“, koje bi, kao i lučki terminal, trebalo biti izgrađeno po pravilima gradnje niskoenergetskih zgrada. Solarne ploče za grijanje vode i fotonaponske ćelije za proizvodnju struje, predviđene i za ostala nova zdanja, trebalo bi dopuniti u „brodu na Srđu“ s tri jarbola-vjetroelektrane (glavnim pramčanim i dva krmena), koji bi proizvodili električnu energiju i pokazivali smjer i snagu vjetra. Predviđena gradnja vila, apartmana i dva hotela s golfskim igralištem na Srđu također bi povoljno utjecala na posjećenost kopnenog broda „Elafiti“. I njima i stanovnicima Bosanke tramvaj koji bi vozio sjevernom padinom Srđa i nova žičara do Gruža omogućili bi lako i brzo prometovanje, bez uporabe automobila i zaobilaznog puta. Investitor bi mogao biti svatko tko raspolaže s dovoljno novaca da sagradi i vodi jedno takvo višenamjensko zdanje. Iskustva iz Dubaija i Abu Dabhija svjedoče da postoje investitori za skupe zgrade kakve nikad prije nisu sagrađene zato što imaju poriv sudjelovati u stvaranju novih znamenitosti po kojima će i sami postati poznati. Grad u zidinama, jedinstven i odavno poznat, samo je prednost Dubrovnika u privlačenju investitora koji na svojim ulaganjima mogu zarađivati, ali ih ne mogu odnijeti i uvijek će i oni i njihovi posjetitelji plaćati porez na dodanu vrijednost, gradski prirez, doprinose za zaposlenike, komunalnu i ostale naknade i puniti gradski i državni proračun.
Slika umjetnice Iris Lobaš Kukavičić prikazuje kako bi buduće višenamjensko zdanje „Elafiti“, s kongresnim centrom, galerijama, trgovinama, postajama žičara i ostalim sadržajima skladno „plovilo“ Srđem. Još za vrijeme gradnje postalo bi svjetski poznata znamenitost i privlačilo pozornost turista i medija, a poveznica prošlosti (lučki terminal s karakom na vrhu kao simbolima pomorstva i trgovine Dubrovačke Republike) i sadašnjosti (zdanje u obliku broda za kružna putovanja kao simbolom suvremenog turizma) bila bi jasno vidljiva i prepoznatljiva. I fizički bi ih povezivala žičara, što bi samo još više naglašavalo duhovnu vezu između prošlosti i sadašnjosti.
Ova ideja je utemeljena u komunikacijskim znanostima pomoću kojih je lako dokazano (što nije moguće prenijeti na ograničeni prostor u ovoj sažetoj verziji cjelovitog rada o jačanju imidža Dubrovnika) komparativnom analizom, studijama slučaja i metodom idealnog tipa da bi upravo takvo zdanje slalo posredstvom turista svijetu poruke koje bi pozivale i druge potencijalne posjetitelje da dođu u Dubrovnik i da ga vide. Posve je izvjesno da sama pomisao na višenamjensku zgradu u obliku broda za kružna putovanja na Srđu iznad Gruža može naići na zgražanje pojedinaca, posebice onih iz drugih struka, ali ni podsmijeh, ni poruga, ni protivljenje, ni nesuglasje ne mogu poništiti komunikacijsku vrijednost koju imaju u svijetu jedinstvena zdanja i koja upravo zbog svoje jedinstvenosti šire besplatnu promidžbu o sebi posredstvom novih medija. A kad je o ukusima riječ, još je iz Starog Rima ostala izreka da se o ukusima i bojama ne valja prepirati.