Komuniciranje Dubrovnika novim znamenitostima (3) Uzvišena karaka

Turiste koji dolaze brodovima za kružna putovanja u Gruž dočekuje prazna riva, ostaci nekadašnjih skladišta manje ili više kamufliranih da bi poslužili novoj svrsi poput autobusnog kolodvora ili trgovine prehrambenim proizvodima i pogled na ogoljeli Srđ. Turističke luke u svijetu ili već imaju ili grade putničke terminale u koje putnici mogu izići s broda kroz zatvoreni prostor, a da i ne osjete neku veću razliku, kao kad iz zrakoplova prijeđu u aerodromsku zgradu. U terminalima su trgovine, ugostiteljski i zabavni sadržaji, banke, pošte i u pravilu postaje gradskog i izletničkog prijevoza te javne garaže.
Lučki terminal je prvo zdanje s kojim se turisti pristigli brodovima susreću pa ono svojim izgledom mora oduzimati dah i tako postati privlačnim da ga posjetitelji snimaju mobitelima i snimke istoga trenutka objavljuju u novim medijima. Učinkovitije promidžbe nema u suvremenom svijetu, a posve je besplatna ako zdanje pobudi pozornost turista i stvori im želju da ga snimaju i hvale se poznatima i nepoznatima gdje su došli i što su vidjeli.
Zato budući lučki terminal u Gružu ne smije biti nemaštovita zgrada oblika polegnutog ormara s neboderom oblika uspravljenog ormara. Njezin mogući izgled uvjetovan je velikom dužinom od krajnjeg veza na Batahovini do današnje zgrade lučke uprave pa bi joj dinamiku dao stakleni krovni dio izveden u obliku i boji morskih valova. Lom svjetlosti kroz plava stakla postavljena pod različitim kutovima mijenjao bi boju krova tijekom dana, kao što i sunčeva svjetlost mijenja boju morskih valova. Terminal bi, prema ovoj zamisli, trebao završavati tornjem na čijem bi se vrhu nalazila stilizirana dubrovačka karaka, uzvišena na vrh novog terminala, kojeg ne bi nikad ni bilo da karake nisu brodile svjetskim morima i stvarale dobit od koje je Grad stoljećima stvaran kao jedinstveno urbanističko i umjetničko djelo. Ako bi se sagradila nemaštovita polegnuta zgrada s neboderom ili više njih, ona se ne bi bitno razlikovala od stotina tisuća zgrada po svijetu pa ne bi ni privlačila turiste da je snimaju. Ali, nigdje u svijetu ne postoji ni jedna jedina zgrada sa stiliziranom karakom na vrhu pa bi upravo zbog te jedinstvenosti postala zanimljivom. Ujedno bi nagnala znatiželjnije turiste da se upitaju kakav je to jedrenjak, zašto je toliko važan da bi poput skulpture krasio lučki terminal i time bi njihovo zanimanje za Dubrovnik i njegovu povijest bilo izraženo od prvog pogleda s mora i prvog koraka s broda. U unutrašnjosti karake ili kat ispod, mogle bi se prikazivati digitalne fotografije i video zapisi iz dubrovačkih muzeja, što bi poticalo turiste da se odluče posjetiti ih. Prodaja turističkih karata, ujedno ulaznica za muzeje, gradske žičare, autobuse ili hidroglisere, također bi morala biti smještena u samom lučkom terminalu.
Za privlačenje posebne skupine ekološki osviještenih turista, lučki terminal bi trebalo sagraditi od visočanskog kamena u prizemnom dijelu s trgovinama, garažama i postajama za autobuse, dok bi gornji katovi bili od trostrukih izolacijskih stakala s međuprostorima ispunjenim argonom koja smanjuju potrebu za grijanjem i hlađenjem na minimum. Solarne ploče za grijanje vode i fotonaponske ćelije za proizvodnju struje od sunčevih zraka pretvorile bi lučki terminal u proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora. Ta bi se energija mogla koristiti u slučaju nestanka struje iz gradske mreže za povratak žičara u donju grušku postaju ili nastavak vožnje do Srđa.
Iz terminala bi iznad Obale pape Ivana Pavla II do buduće nove poslovne zgrade na mjestu današnjeg TUP-a vodio nadvožnjak s pokretnom trakom kojom bi turisti s brodova dolazili do postaje buduće žičare. Tom bi žičarom odlazili na Srđ do vidikovca u budućem kongresnom centru, a ako žele i dalje, tramvajem prema postaji postojeće žičare i Gradu, tako izbjegavajući i smanjujući gužve na gradskim prometnicama.
Crtež umjetnice Iris Lobaš Kukavičić u jednostavnim potezima prikazuje ovu ideju koju bi arhitekti suvremenim materijalima lako pretvorili u stvarnost. Kad bi bio sagrađen takav lučki terminal, jedinstven u svijetu, koji simbolizira i povezuje slavnu prošlost sa suvremenim dobom, on bi kao nova dubrovačka znamenitost svjedočio da građani Dubrovnika nisu sposobni samo živjeti od nasljeđa, nego ostaviti i nešto vlastito za buduće naraštaje.