Suze radosnice

Đorđe Obradović Teku mi suze radosnice zato što je Željka Opačak, studentica treće godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva pobijedila na natječaju za natpis na spomeniku braniteljima u Župi dubrovačkoj:

http://www.zupcica.hr/content/view/1445/1/

Nije pobijedila samo one koji misle da su epitaf i apel sorte jabuka, nego i... jaku konkurenciju s našeg studija. Neuki i samouki nemaju nikakve šanse kad se naši studenti odluče pisati, pisati i samo pisati.

Teku mi suze radosnice zato što je Nives Skoko, prvostupnica Medija i kulture društva, zamijenila jedan dobar posao u dobroj agenciji za odnose s javnostima u Zagrebu, još boljim poslom u drugoj agenciji.

Ponosim se što su njih dvije naše studentice.

Teku mi suze radosnice što kuljišar (engleski kuljishar) koji je u Slobodnoj Dalmaciji glasnogovornicu Sveučilišta u Dubrovniku Sandru Buratović nazvao Suzanom Barilović nije bio moj student:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/97067/Default.aspx

Sve skupa, tri su dobra razloga što plačem od sreće. A sreća nije potpuna ako se nema s kime podijeliti...