Priprema "spontanog" govora

Najbolji recept za dvadesetominuti 'spontani i ležerni govor iz glave' je dobra priprema. Za 20 minuta govora najčešće se potrebno pripremati dva dana (proučiti literaturu, napisati bilješke (samo natuknice) i po njima uvježbati govor koji obično traje duže od predviđenog vremena pa u tome slučaju izbaciti suvišno i svesti ga na predviđenih 20 minuta, spremiti bilješke i probati govor bez njih i sutradan ga izgovoriti pred publikom.
Izvedba treba davati dojam da govornik improvizira, ali on se cijelo vrijeme mora držati pripremljene i uvježbane strukture. Jedina dopuštena improvizacija u 'ležernom i spontanom govoru iz glave' treba biti interakcija s publikom, a ona je uvjetovana osobama koje se pojave.
Mlađima i pametnijima od prosječnih pedesetogodišnjih profesora ne trebaju dva dana, ali oni koji se bave odgovornim poslom kao što su odnosi s javnostima uvijek moraju imati na umu da su:
- planiranje
- priprema
- provedba
- i analiza
nužne faze njihova posla i nikad niti jednu od njih ne smiju preskočiti.
Pravila pripreme govora se studenti Medija i kulture društva Sveučilišta u Dubrovniku sjećaju iz prezentacija za pisanje složenih novinskih rodova i kolegija 'Javni nastupi' (uvod, zaplet s usponom, vrhuncem, slazom, sa sukobljavanjem argumenata i protuargumenata, nekim citatom, duhovitom opaskom ako je moguće, malo dramske napetosti kretanjem i mimikom) i rasplet (bar sa zaključkom, a kad god je moguće poukom).
Sve skupa, za dva dana čak i sveučilišni profesori mogu pripremiti 'ležeran i spontan govor' od 20 minuta. Naravno da mlađi i pametniji isti javni nastup mogu pripremiti i brže i bolje, ali nikad, nikad se ne smiju prepustiti čistoj improvizaciji jer se tad najlakše odluta od teme i ne kaže se ono što je najvažnije.
I, na kraju, zašto drevni recepti u nadnaslovu? Pa zato što ovaj važi još od Aristotela i njegovih retoričkih pravila, a vjerojatno je i stariji samo što ga je Aristotel prvi, bar koliko se danas zna, uvrstio u jednu od svojih vječnih 'kuharica'.